ned - 27.08.2006
pet - 12.05.2006
sri - 07.12.2005
uto - 18.10.2005
sri - 21.09.2005
pon - 19.09.2005
Radnja se odvija u nekoj osnovnoj školi, sad nije bitno kojoj, u 7. ili 8. razredu. Sudjeluju učenik (U) i profesor engleskog jezika (P).
P: Što znači "law"?
Učenik nema pojma, svi sastrane mu šapću "zakon, zakon....".
U: Zahod! (Očito je krivo čuo)
P: Molim?!?
U: Pa znate... WC!
LOL
Učenik se zvao Dario Markuš :)
pon - 05.09.2005
Vozim se doma, noć, semafor ispred mene - zeleno. Počinje se paliti žuto, ja kočim, skoro stanem, crveno, kad odjednom, uz sekundu pauze - pali se opet žuto pa zeleno. Crveno svijetlo nije trajalo duže od jedne sekunde. Ja pomislim kak se netko zajebava samnom, netko kontrolira taj semafor, možda neka viša sila. Ko zna. Pomislim kako se taj semafor odmah upalio zato da ja prođem, pa poginem na sljedećem križanju. Ono - tako je netko odlučio. Svijestan sam da je to zasigurno najobičniji bug u mikrokontroleru koji regulira semafor, ili neka totalno glupost, vjerojatno ništa "nadnaravno", al ipak... proletilo mi je kroz glavu. Uglavnom, došao sam doma sigurno. Zanimljivo je da sam se tek kasnije sjetio nečega. Možda se taj semafor tako upalio upravo zato da preživim, a ne da poginem. Možda me netko spasio? Još jedna stvar. Na tom križanju, sa druge strane, dolazio je kombi. Neki, nemam pojma. Možda je cijela strka sa semaforom odigrana zbog njega? Možda zbog teksta koji sada pišem, možda zbog tebe koji/koja čitaš ovo. Ili ne?
sri - 31.08.2005
Ovo je citat iz skripte za sociologiju. Principi koji se ovdje navode u današnjoj su "demokraciji" doista nezamislivi. Ipak, da jedni gomilaju kapital u milijardama, a drugi doslovno umiru od gladi - to je normalno. Žalosno, ali normalno. "Smislen i nezaobilazan dio kapitalizma". Samo podsjećam u kakvom svijetu živimo.
sub - 27.08.2005
So far or so it seems
All is lost with nothing fulfilled
Off the pages and the T.V. screen
Another world where nothing's true
Tripping through the life fantastic
Lose a step and never get up
Left alone with a cold blank stare
I feel like giving up
I was blinded by a paradise
Utopia high in the sky
A dream that only drowned me
Deep in sorrow, wondering why
Oh come let us adore him
Abuse and then ignore him
No matter what, don't let him be
Let's feed upon his misery
Then string him up for all the world to see
I'm sick of all you hypocrites
holding me at bay
And I don't need your sympathy
to get me through the day
Seasons change and so can I
Hold on Boy, No time to cry
Untie these strings, I'm climbing down
I won't let them push me away
Oh come let us adore him
Abuse and then ignore him
No matter what, don't let him be
Let's feed upon his misery
Now it's time for them to deal with me
sri - 24.08.2005
Imao sam i ja papagaja - Gricko, brijem da se tako zvao. Njemu je bilo dosadno, on nije imao ogledalo:(