ned - 31.10.2004
Nismo se raspali, bend mislim. Bar ne zasad! Dogovorili smo se kak ćemo sad dalje i ja se stvarno nadam da će to funkcionirat. Sviramo u nedjelju, za tjedan dana (07.11.), na rock akademji na ribnjaku dvije stvari, upad je free tak da može doć tko god hoće ak vas zanima:) Ovaj bend mora uspjet, ma ne moramo bit bogati, ni slavni, samo moramo uživat u tom kaj radimo i voljet to...zato... idemo dalje - Sky is the limit! btw. ak neko hoće čut naše stvari evo linkovi za download.....server je često zauzet pa možda nemrete do fajlova nekad.... Desni klik->save target as!
Meant to be
Out of my way
Running out
The world i feel within
Leaving myself
Fence
The looking glass
New level
Moja preporuka: sve osim Leaving myself...to je najstarija pjesma (jedno 2 godine) i ne valja.
uto - 26.10.2004
I još jedna stvar... Usrano se nešto događa sa mojim bendom... sad jedan dan ćemo se nać ko ljudi svi na kavi i dogovorit kaj će bit.. jer ovak više nemremo svirat.. odnosno ne svirat.. Više skoro ni nemamo probe, stalne svađe, odnosno nesuglasice unutar benda....sve to ne vodi nigdje... Volja postoji al jebiga...
ned - 24.10.2004
Čeka nas sunčani tjedan na faksu... ajde bar je sunčan! Martin me tjera da pišem na naslovnicu, a umjesto tog ja opet pišem gluposti kad se vratim doma u 2 ujutro:) Upravo me Krešo obavijestio da imamo dvije zadaće iz matematike za sutra...prokleti n-dimenzionalni vektori... Never mind... Idem gledat Good Bad Ugly!
btw zna neko kak se zove pjesma od RHCP koja je bila na big brother u petak? Ne, ne gledam to sranje nego sam čuo dok smo bili kod frenda... ma nije ni bitno... zna neko? tnx:) pozdrav svima
pet - 22.10.2004
CDi su zakon! Najbolje je kad od nikud isčupaš neki stari cd pa ga poslušaš, a ono počnu navirati sjećanja iz doba kad sam slušao taj cd, ljudi s kojima sam se družio i ulice kojima sam hodao... a sve se sada ćini tako daleko... Jučer sam našao neki CD od Iron Maidena i poslušao onu stvar Heaven can wait... grrr... onaj "oooohhhooouuooh" dio koji svi uvijek pjevaju na koncerima... mrak:) A bio sam na njihovom koncertu u Velikoj Gorici, to je bio 6. mj. prošle godine...valjda od onda nisam čuo tu stvar...
sri - 20.10.2004
Martine kad te vidim uzet ću ti vozačku, poderat ju na 100 djelova, spalit i ostatke pepela bacit u WC da ju više nikad nemožeš složit natrag!!! Damn, some people never learn:) Natrag u autoškolu...
"Cure imaju najboljeg frenda s kojim mogu sve radit, mogu mu sve reć, imaju rame za plakanje, a onda dođe neki kreten koji se ponaša prema njima ko prema smeću, obično neki narkoman ili nešto i onda on pokupi sve najbolje...". I ja se slažem s tim. Sad ipak ne mogu to previše banalizirat i reć da je uvjek tak, ili uglavnom. Zaključak je da žene u vezi ne traže nekog tko im može biti i prijatelj, već baš nekog tko će ih natezati okolo i radit im sranja, a nisu ni svjesne toga...
Također pričajući s Krešom sam shvatio da ovaj moj blog daje potpuno krivu sliku o svemu što se događa u mojoj glavi... Gledajući iz perspektive prosječnog čitača blogova vidim da se moj problem niti ne može shvatiti, zapravo ga ja ni ne mogu dovoljno vjerno opisati... Zato nema više smisla to pisat... Mislio sam pobrisat blog ali neću... nek stoji, ali više neću pisat pizdarije, već možda samo pokoji normalan post:)
P.S. Cure/Žene/Dame/Bake nemojte se uvrijediti zbog ovog kaj sam napisao ak sebe ne vidite kao takve, to je samo moje mišljenje... Znam ja da ima i dobrih i prekrasnih i svakakvih cura:) No hard feelings;)
pon - 18.10.2004
Javila se... Sad neznam ni dal da stavim smajlića ovdje... Uglavnom javila se niotkud sa iznenadnom željom da se vidimo... Nalazimo se danas.
sri - 13.10.2004
uto - 12.10.2004
pet - 08.10.2004
Even when love has come and gone, and our hearts have moved along
I will remember...
There was a time we had the trust,
and that always was enough
I will remember. I will remember you.
...Toto
uto - 05.10.2004
Dakle jučer je to bilo, dan kada smo Krešo i ja pokušali pošteno započeti sljedećih 7-8 godina života. Ništa nam nije išlo od ruke... Prvo: zakasnio sam na vlak koji me trebo vozit do glavnog kolodvora, pa smo dva frenda i ja odlučili na kavu. Na kavu u isti prokleti birc i kojem smo provodili sve prve i sve ostale sate u srednjoj školi. Nisam mogo vjerovat, faks nije ni počeo, a mi već po starom... Uglavnom... Išli smo na kasniji vlak, kad zove mene Krešo, veli:"Di si ti? Ja kasnim!". LOM! Ništa kažem ja njemu da i ja kasnim i da sam za 20 min na faksu, veli on da će mi javit di bude. Taman se približavamo glavnom i stiže poruka:"Caffe bar paf. Dodji tam. To ti je drugi u zapadnoj zgradi. :)". Zapadna zgrada je inaće termin za zgradu u kojoj se nalaze svi bircevi, i studenti naravno, a i po položaju je zapadno (Imamo i sjevernu i južnu). I tako kad sam došao na faks smo već debelo kasnili na predavanje, i završili u Pafu, na kavi! Na drugi sat predavanja smo ipak išli, i to je bilo ok, bez prevelikih problema. U pauzi smo išli do menze. Debeli krešo je pojeo 13 hamburgera i 8 pizza i još je bio gladan.
Problemi su naime nastali kad smo Krešo i ja trebali poslje toga na matematiku u neku predavaonu, a nismo znali ni koju ni di je. Sve bi vjerojatno dobro i prošlo da se nije Krešo dobrovoljno javio da ide on pogledati na raspored di smo. Dođe on i kaže "S-16". Reko ja dobro. Pošto smo trenutno bili u južnoj zgradi (jer je menza tamo) krenuli mi prema sjevernoj, pošto piše "S". E dragi ljudi... na strojarstvu vam S-16 znači da ta predavaona NIJE u sjevernoj zgradi. "S" kao nije u Sjevernoj zgradi. Strojarska logika... Ok sad smo bar znali u kojoj je zgradi, ali prošlo je jedno 20 minuta dok smo mi prešli cijelu tu zgradu da bi se uvjerili da predavaona S-16 ne postoji! Ali stvarno smo sve prešli, i nema je da ga jebeš. Pitam ja Krešu:"Jesi ti ziher da je S-16?", a veli on:"Pa da, naravno, kak nebi bio, al ajmo pogledat opet." Ovaj put sam ja gledo. Predavaona je bila S-18. (Pouka priče: Nikad ne šalji Krešu da gleda raspored!!!). Sad smo znali di trebamo doć, al pošto smo već debelo kasnili na predavanje, otišli smo na kavu! Pravac zapadna zgrada. Neznam zašto ali nije me uopće iznenadilo kaj smo u zapadnoj zgradi našli cijelu našu ekipu.. strašno... Poslje smo ipak još otišli na sat matematike, među gomilu propalih FERovaca koji viču «JUPI!» kad točno riješe zadatak i slično... Naravno da smo za kraj morali opet i do menze opet skočiti na klopu. Jebemu drugi dan faksa je, a ja sam već potrošio 100 kn sa Xice... a kao 350 mi je za cijeli mjesec...škrta država.
Danas je bio štrajk, tak da smo od faksa opet vidjeli zapadnu zgradu i menzu. Istina imali smo kratko predavanje iz engleskog di nam je ženska rekla da nemoramo dolazit uopće do kraja semestra ak nam se neda, i da će nam poništit predmet u indeksu. Sve se bojim šta bude sutra...
pet - 01.10.2004
Plakala si. Sjećam se. Plakala si tu večer. Plakala si jer si znala da više ništa nemože biti kao prije, i rekla si mi to. A ja... ja te nisam imao snage ni zagrliti.. primio sam te za ruku i jedva izustio: "Nemoj plakati...". Zapravo, i ja sam gotovo pustio suzu... Tog trenutka, kada sam vidio tvoj pogled, čuo tvoje riječi, znao sam i ja... odsada sve se mijenja. Znao sam da ništa nije ispalo onako kako sam htio, i znao sam da je sad između nas potpuno druga priča...
I da mogu vratiti vrijeme, isto bih postupio... Makar znam, krivo je...
Samo taj jedan put, da sam drukčije odlučio, nikada nebi znao šta bi bilo... A opet, možda bih živio život dvostruko sretniji od ovoga... Živio bih život sa tobom...