pet - 25.06.2004
goodbye cruel world
uto - 22.06.2004
The thin line between love and hate...
Tanka je granica između ljubavi i mržnje (P.S. "Tanka je granica između ljubavi i seksa", by Matko, pozdrav). Čitao sam o tome, čuo sam pjesme o tome, ali zapravo nikada nisam ozbiljno razmotrio poantu toga. J. W. Goethe kaže u Patnjama mladog Werthera (jebiga sad neznam točan citat ali otprilike) "Kako jedan osjećaj koji ti u jednom trenutku pruža nevjerovatnu strast i ispunjuje te cijelog može drugi trenutak biti izvor nevjerovatne patnje i boli...". Zamislio sam se kada sam to pročitao... jer istina je, krhki su ljudski osjećaji. Pitanje je dali je moguće nekoga uistinu voljeti, pa zatim uistinu mrziti? Ja neću reći da ju mrzim, nebi to nikada mogao reći. Makar sam puno puta to pomislio, čak sam jednom rekao da je kurva... ali nisam to mislio. Ipak, osjetio sam da se nalazim na toj granici. Ako je ljubav oštrica ja sam osjetio da hodam po njoj, tražio sam ravnotežu. Mogu pasti samo na dvije strane, između nema riješenja. Sve to zbog te nevjerovatne boli koju je ona meni priuštila. Nije ona kriva, nije ona meni htjela to napraviti... ali napravila je.
Simbol koji vidite uz tekst zove se Jing Jang (za one koji neznaju). Nisam proučavao šta točno on simbolizira ali mislim da je prilično jednostavno pa sam sam protumačio. Tu su dvije boje, crna i bijela. One predstavljaju suprotnosti. Mogu to bili svijetlo i tama, rat i mir, bilo šta. Mogu biti ljubav i mržnja. Čak i na ovom simbolu te dvije boje nisu odvojene, spojene su tankom linijom. Važno je primjetiti da se na bijelom području nalazi jedna crna točka, i obrnuto. Znači li to da u svakoj ljubavi mora postojati i doza mržnje, ili da u svakoj mržnji mora postojati makar dijelić ljubavi? Vjerovatno je to tako. Prava savršenost mora biti ne savršena (Noel Gallagher). Dobro možda je to rekao i netko prije njega, ali ja sam od njega čuo. Za tu izreku stvarno vjerujem da je potpuno točna, iako bi se onda moglo reći da ništa nije savršeno, jer mora biti ne savršeno da bi bilo savršeno, a onda više nije savršeno (kužite poantu). Možda je glupost... Htio sam reći da mislim da je makar malo mržnje, ili ljubomore, nekog drugog sličnog osjećaja sastavni dio svake ljubavi. Bila to prijateljska ljubav, strastvena veza ili nešto drugo. Svi su ružni osjećaji jednako ljudski kao i ljubav, samo manje ugodni...
sri - 23.06.2004
I know we were meant to be...
"Meant to be" je pjesma. Sviram ju sa svojim bendom. Koga zanima može naći mp3 ovdje. Ja sam napisao tekst, koji se naravno odnosi na nju. Pjesma je nastala negdje oko desetog mjeseca prosle godine. Govori o neostvarnoj ljubavi, ljubavi koja je nemoguća, a trebala se ostvariti. Napisao sam to nakon što sam bio inspiriran snom u kojem da sanjao nju, samo nju. Vidio sam njeno lice i ljubio sam ju. Bilo je prekrasno. Nezaboravan osjećaj koji mi je pružio taj san ostao je zapisan u pjesmi. Ona zna da se radi o njoj. Čula je pjesmu. Rekao sam joj da je ona ta o kojoj je pjesma isti dan kada sam joj sve rekao. Mogla je to i sama znati, samo da je malo uključila mozak u toj svojoj glavici. Prije toga me gnjavila neprestano da joj kažem o kome se radi. Nisam joj htio reći, naravno da nisam. To je bila jedina stvar koju joj nisam mogao reći, sve drugo sam mogao, ali to nisam. Ona je znala bi ja njoj sve rekao, nije bilo teško zaključiti zašto ovo tajim.
U pjesmi pišem o curi iz sna, koja je zapravo nestvarna, a ja ju volim. Govorim kroz metaforu zato što se zapravo tako i osjećam, kao da je ona samo san. Na kraju se vidi prava poanta pjesme. Htio sam reći da je i neostvarena ljubav bolja od nikakve ljubavi. To mi je jednom rekao prijatelj (pozdrav Martinu), tada mu nisam vjerovao, sada mislim da je bio u pravu. Makar neostvarena, ja vjerujem u tu ljubav, znam da će ona živjeti vječno. Dok je mene postoji i moja ljubav prema njoj i zapravo je malo bitno hoće li se ta ljubav ostvariti... Bitno je da je ona tamo negdje.. i da se svako malo sjeti mene i svega što smo prošli zajedno. Evo tekst:
Dream of your face before me
I thought it could never end
I felt like youre all mine
two souls, as one eternaly stand
a kiss, like a cold breeze flew
softly, lasted forever for me
closed eyes but still I see you
youre here, dreaming of you is so real
and now that I found you
I know that my dreams are not to be
Id live an illusion
if in my dreams youre the one that Ill see...
your face, lying still before me
so real, but I know it cant be
our souls, as one stand together
i feel, wondering what should have been
I know, we were meant to be
through your eyes I could see us in love
and now, you are so unreal
i hope, to see you again in my dreams
and now that i found you
I know that my dreams are not to be
my lifes an illusion
but in my dreams youre the one I see
no turning back
not doubting in our love forever
just you and I
someday living as two souls bound together
P.S. znam da je tekst totalno softie, molim zlobnike da se suzdrže od komentara
ned - 27.06.2004
One true love...
Prvo da objasnim prošli post... nisam htio reć da ću se ubiti ili tako nešto, namjere su bile znatno bolje. Naime sljedeći post je trebao biti nešto u stilu "vraćam se novi ja", "welcome world of joy" ili tako nešto ali jebiga propalo mi i to (naravno), bar za sada, pa sam totalno izgubio volju za pisanjem jer mi se više neda objašnjavat stvari koje tak i tak niko neće skužit (da, ja jesam jedini s takvim problemima)...:)
Sad sa objasnim ovo "one true love", ovaj put je to zajebancija... Radi se o tulumu na kojem sam bio jučer, odnosno o prokletom pederu koji me je pošto poto htio zbarit. JA NISAM PEDER (samo da se zna). Zove on mene kao da dođem malo popričat s njim, kad je počeo odma mi je sve bilo jasno... Priča on meni gluposti i ispituje me kaj ovo kaj ono a ja neznam kak da ga se riješim. Gleda me u oči onim odurnim pogledom!!! FUJ!!!! Uglavnom nekak sam se izvuko. Jedna cura s kojom sam bio cijelu večer, plesali smo i tak al ništ više se pomalo skompala s njim. Veli ona meni "tip je totalni gay!", ali njoj je to simpa... zamisli... Rekla mi je da su pričali o nekakvim plesnim koracima i neznam šta, uglavom da nema sumnje, tip je peder i pol. Još je on tokom večeri pokušavao par puta pričati samnom ali odjeb je dobio:).
Kasnije sjedim ja na kauču i pijuckam colu (šofer) i dođu njih dvoje blizu mene, nešto čujem da pričaju i kaža ona "nije". Pitam ja "Šta nije?" i veli ona "Rekla sam mu da nisi". Skužim ja o čem se radi i potvrdim "Definitivno nisam!!!". Ode on i kaže mi ona da ju je pito jesam ja peder... nemožeš vjerovat. Poslje je još gnjavio curu za neke tipove kao dal cu gay, al bio je sam:). Samnom je još samo nešto htio pričat o nekoj curici (cca. 10 godina, kćerka od starije frendice) al sam ga potero u kurac...
Ja nemogu vjerovat šta se meni događa, ono nije prvi takav incident, ali je najgori do sad... strašno... Tommek ak to ima veze sa tvojim oglasom na gay.hr nalupat ću i tebe i tvoj auto i T. i sve po redu...
pon - 21.06.2004
We could have been so good together....
Ljubav? Danas sam zauvjek izgubio ljubav svog života... A što je to zapravo ljubav? Samo osjećaj neki kažu, nekima se život temelji na ljubavi. Kod mene, sve što trenutno vidim iz ljubavi, je bol... Zašto? Jer drugo mi nije ni ponuđeno....
Ona je jedna prekrasna osoba, ona mene voli, nemože bez mene, cijeli joj život nema smisla bez mene (tako bar kaže, a koliko je za vjerovati ženama dalo bi se diskutirati). Ja nju volim, ipak mi više nikada nećemo provoditi vrijeme zajedno, nikada se nećemo smijati zajedno. Neću je više nikada poljubiti, zagrliti niti dotaknuti njenu ruku i cijeli ću život u ovakvim kasnim noćnim satima razmišljati šta je moglo biti a nije. A zašto sve to kada ona mene toliko voli? Ja sam joj prijatelj, najbolji kojeg je ikada imala, i ona je najbolja prijateljica koju sam ja ikada mogao zamisliti, i za nju.... to je sve. Ona nemože kao ja vidjeti što smo mi mogli zajedno imati, ona ne shvaća ljubav, ne vjeruje u nju kao takvu između cure i dečka. Vjeruje samo u prijateljstvo... U jedan prekrasan odnos između dvoje ljudi koji se vole, poštuju i pomažu međusobno. Ipak, ona sada ima dečka. Ona njega ne voli, ja to znam. Znam da joj nije stalo do njega kao do mene, ali u čemu je razlika? Trudim se to shvatiti kako najbolje mogu, ali teško je. Kaže da je razlika u tome što mene pozna već dugo, njega je tek upoznala, i zato ona nemože biti samnom.... divnog li razloga. Ali šta ja tu mogu. On je dobar prema njoj. Sigurno mu je stalo do nje. Bio bi budala kada bi takvu curu uzimao zdravo za gotovo. Ona kaže da su oni isti po karakteru, da se shavaćaju. Ne želi sada njega zaboraviti, iako tvrdi da joj je moje prijateljstvo najvažnije, no ono se ovako nemože nastaviti. Imao sam najbolju namjeru pokušati zanemariti tu svoju ljubav prema njoj, jednostavno probati se vratiti na staro. Jedan je razlog tomu. U moj mizernom životu ona mi previše znaći da bi nastavio život bez nje, i to stvarno ne želim. Htio sam se potruditi da uspijem u tom nastojanju, no znao sam da ima jedna prepreka preko koje neću moći proći, a to je da ako ona ima nekog drugog... I upravo to se sada dogodilo.
Ljut sam... tužan sam... oboje zajedno u velikoj mjeri i neznam kako se nositi sa time. Teško mi je napustiti ju iako znam da to moram napraviti. Bojim se da ako postoji i najmanja šansa da nešto bude između nas, makar se radilo o prijateljstvu koje je nekada postojalo, samo najmanja šansa, da ću je propustiti ako se sada povučem. Zato je teško odlučiti se na to, no pokušavati dobiti nešto u ovakvim okolnostima je jednostavno preteško za mene. Krajnje je vrijeme da se moj život nastavi, sa ili bez nje....